• slika1.jpg
  • slika1a.jpg
  • slika2.jpg
  • slika2a.jpg
  • slika2aa.jpg
  • slika3a.jpg
  • slika5.jpg
  • slika6.jpg
  • slika6a.jpg
  • slika8.jpg
  • slika9.jpg
Berlin maraton, 24.09.2017. Koliko god se trudili, mi južnjaci, teško možemo naći zamjerku na organizaciju berlinskog maratona. No kako sam po prirodi cjepidlaka i to sam uspio naći. Berlinski maraton je u „top six“ (New York, Boston, Chicago, London, Berlin i Tokyo) maratona u svijetu. Kroz cilj je službeno prošlo 39101 osoba što predstavlja svakako dodatnu težinu u organizaciji a pogotovo u osiguranju samih takmičara. Sve je bilo na visini i u svakom trenutku je dolazila do izražaja poslovična preciznost Nijemaca. Šteta je jedino što meteo uvjeti nisu bili malo bolji. Vlažnost je bila 99%-tna što je vjerojatno i spriječilo Kipchoge-a (2:03:32) da obori svjetski rekord (Kimeto 2:02:57). Nama rekreativcima koji maraton trčimo preko 3 sata ta lagana kišica i nije bila tako loša ali bar kad smo završili maraton trebalo se smilovati kako bi se mogli sunčati na travnatim terenima ispred zgrade Bundestaga.
Berlin 2017


Moja taktika, za razliku od desetak prethodnih maratona, bila je krenuti oštro u tempu 4'30''/km za koji sam znao da u ovom trenutku nisam spreman izdržati do kraja. No rekoh sebi idemo od početka trčati u tempu 4'30''/km pa dokle ide, idemo napraviti specifičan trening koji će mi pomoći da na sljedećem maratonu možda probijem granicu od 3h10'. Sve je bilo dobro do 25-tog km, polumaraton sam prošao idealno 1h34'55''. E tu dolazimo do zamjerke, a ona se odnosi na oznake kilometara. Do 25-tog km nisam pratio oznake kilometara, ali poslije 25-tog kada počinje polagana agonija i mučenje, nekako, svako malo sam gledao kad će oznaka sljedećeg kilometra a tih oznaka na nekim kilometrima nije bilo ili ih ja u toj muci nisam uspio zamijetiti?! No mora se priznati da su oznake svakih 5 km bile izvrsne s velikim zidom na kojem je bio semafor s bruto vremenom utrke. Sav iscrpljen ali ne i slomljen ulazim u cilj s vremenom 3h14'27'', prezadovoljan. Poslije se ispostavilo da je to dovoljno za 3326. poziciju od 28099 finišera u muškoj konkurenciji te 83. mjesto od 2372 finišera u starosnoj kategoriji M55. Ne mogu a da ne spomenem interesantnu činjenicu. Ispod 3 sata trčalo je 89 žena i 1675 muškaraca a ispod 2h30' trčalo je 7 žena i 113 muškaraca što mi se čini da do sada nigdje nije ostvareno! Najbolje plasirana osoba iz Hrvatske bila je na 23. mjestu Splićanka Nikolina Šustić s osobnim rekordom 2h46'01''.

          Staza je, mora se priznati, izuzetno ravna no ono što svakako treba naglasiti je podrška mnogih band-ova uz stazu kao i navijanje publike naročito u zadnjih 7 km kad staza prolazi kroz sami centar Berlina i kad je trkačima najteže.

Po ulasku u cilj dobijete odmah najlonski ogrtač i okrjepu te medalju koja je reprezentativna. U gomili ljudi teško se snaći, no volonteri me sa smiješkom upućuju do garderobe gdje se brzo presvlačim kako bih online pratio ulazak u cilj ostalih članova MK Festina Lente.

Nedugo nakon mene u cilj ulazi Marijana Katić s osobnim rekordom 3h37'59''. Izvrstan rezultat no gledajući prolaze a posebno tempo zadnjih 2195 m od 4'35''/km od nje u predstojećim maratonima možemo očekivati probijanje granice od 3h30'.

Poslije Marijane u malim razmacima dolaze Krste Latin s vremenom 3h55'20'', Dragan Joja 3h55'45'' te Milan Mandić 3h59'22''. Odlični rezultati budući da Krste i Milan kako iz kojih razloga nisu mnogo trenirali kroz ljeto a Dragan je imao psihičku blokadu zbog straha od grčeva koji su ga iznenada hvatali na prva dva maratona.

Karlovčanin Perica Hrnjak u cilj ulazi s njegovim standardnim vremenom od 4h13'58'' i s krvavim hrvatskim dresom na crveno/bijele kvadratiće. Maraton još jednom pokazuje da kažnjava i male greške u ovom slučaju kombinaciju loše kvalitete materijala dresa i ne postavljanja hanzaplasta na bradavice.

Nakon „krvavog Perice“ u cilj ulazi Melita Ivković s vremenom 4h28'10'' koja je pravo oličenje hrabrosti, tako reći bez treniranja kroz ljeto i s jednom kvazi dužinom od 25 km.

Posljednja u cilj ulazi Sandra Bosnić s vremenom 4h52'24'' koja je u prvom djelu imala želučanih problema te je bila na granici odustajanja. Uz jaku psihu i otpornost na bol kakvu samo žene posjeduju prebrodila je krizu i ubrzala u drugom dijelu maratona te potvrdila tezu da se maraton trči glavom. Kad je teško samo „jaka glava“ te nosi do cilja. Od dva izjednačena takmičara u maratonu pobjeđuje onaj koji ima „jaču glavu“.

Sve u svemu moramo biti zadovoljni, svi smo završili jedan od najvećih svjetskih maratona, bez ozljeda. Družili se i upoznali Berlin koliko se moglo u 4 dana. Osobno meni a i Berlinu to je bio 44. maraton u karijeri. Vratiti se ponovo? To svakako ali treba proći bar nekoliko godina. Europa ima još poneki blistavi glavni grad i maraton. Slijede Madrid, Atena, London a onda ako bude novaca, čitaj EuroJackpot, idemo preko „bare“.

I na kraju kad bih se trebao odlučiti koji je bolji Paris ili Berlin !? Malu prevagu odnosi Paris, ali to može biti čisti dojam budući da je u Parisu 2015. godine bilo sunčano a Berlin je bio tmuran i vlažan.

 

 Rezultati