Maraton je završilo 1950 učesnika od čega 396 žene i 1554 muškaraca. Što se tiče zadarskih klubova i Škole trčanja Zadar, utrku je završilo 28 trkača od čega 14 članova MK „Festina Lente“ (4 žene + 10 muškaraca), 9 članova Triatlon Kluba TNT (1 žena + 8 muškaraca), 4 člana Škole trčanja Zadar (1 žena + 3 muškarca) te 1 član Triatlon Kluba Zadar.

     Rezultati su bili jako dobri. U muškoj konkurenciji naš član Mario Vezilj sa vremenom 2:51:00 bio je najbrži Hrvat u Ljubljani te se plasirao na 32. mjesto. Pobjedio je Kenijac Laban Mutai sa 2:09:16. U ženskoj konkurenciji naša članica Marijana Katić bila je najbrža Zadranka i 7. Hrvatica te zauzela 76. mjesto sa vremenom 3:45:47. Odličan rezultat kad se uzme u obzir da je to njoj prvi maraton. U ženskoj konkurenciji pobjedila je kenijka Purity Changwony sa 2:29:32. Prvi maraton od naših članova trčala je Melita Ivković (4:19:00) i Milan Mandić (4:07:23), dok su Sandra Bosnić (4:35:45), Kruno Klanac (4:28:09) i Tihomir Paleka (3:54:54) popravili svoje osobne rekorde. Maraton su još trčali Mladen Kolanović (5:34:46), Tonko Visković (5:06:25), Gordana Bosnić (5:01:11), Perica Hrnjak (4:16:35), Siniša Bosnić (4:10:13), Damir Dukić (3:29:31) i Oliver Bosnić (3:19:05). Polumaraton su trčali Željka Rašić (1:55:43), Ljiljana Brkić (1:55:13), Ivica Ivandić (1:59:09) svi u vremenu osobnog rekorda te Dragan Joja (1:39:58).

Drugi po brojnosti u Ljubljani bili su članovi TK TNT, koji su svi trčali svoj prvi maraton. Njihovi rezultati su jako dobri s obzirom da su dva tjedna prije Ljubljane sudjelovali na half-ironmenu u Poreču.

     Maraton je uvijek lakše trčati u društvu, a na maratonima gdje ima 200 do 300 maratonaca (npr. Zagreb, Beograd) jako brzo ostanete bez društva. Još ako imate publiku kao u Ljubljani koja vas bodri cijelom stazom ne možete a da ne “letite”. Meni je ovo četvrti istrčani maraton u Ljubljani, mislite da bih se ponavljao da organizacija nije vrlo dobra?! Za primjer Beograd sam trčao jednom, Zagreb dva puta od kojih drugi put ne bih trčao da nisam bio plaćen kao pacemaker! Normalno uvijek se može bolje, bilo je tu nekih propusta kao naprimjer „nered“ u startnim blokovima, podjela gelova na 19. km?! te redosljed ciljne liste po netto vremenu ali sve ukupno gledajući, Ljubljana za tri koplja nadmašuje Zagreb i Beograd. U Zagrebu se građani ljute što im blokirate grad a u Ljubljani građani navijaju u velikom broju uz cijelu trasu maratona. Da ne spominjem organizaciju maratona i polumaratona te lokalnih utrka u Hrvatskoj gdje se ne poštuju osnovna pravila cestovnih utrka. Recimo u Dubrovniku na polumaratonu nije bilo nikakvih nagrada za najbolje po starosnim kategorijama što se u Italiji ne može dogoditi. Na Plitvičkom maratonu prije dvije godine nije bilo vode za sporije trkače?!? U Italiji svaki maraton ima neku svoju posebnost. Na maratonu u Reggio Emiliji, recimo, svaki maratonac koji trči ispod 3 sata i svaka maratonka koja trči ispod 3:30 dobija kilogram njihovog sira „Parmigiano Reggiano“. U Italiji cijeli grad živi za taj dan, jer znaju da je to promocija grada i dobrobit za cijelu zajednicu. Hrvatska mora još puno učiti od zapadnih susjeda premda se pomak ipak vidi.

Rezultate svih Zadrana i prolaze svakih 5 km, kako i aproksimirani prolaz na polumaratonu te vrijednost rezultata preračunat na muškarca dobi 30 godina, možete vidjeti ovdje.

Tablica